BalancePath — Online psihoterapija | Online Psychotherapy in Multiple Languages
logo

Kako izgleda prva psihoterapijska seansa i šta možete da očekujete?

Zakazivanje i priprema za prvu psihoterapijsku seansu često su praćeni nelagodom, nesigurnošću ili zabrinutošću. Ljudi koji prvi put dolaze na psihoterapiju često ne znaju šta ih očekuje i imaju mnogo pitanja: „Šta treba da kažem?“, „Da li će psihoterapeut odmah analizirati sve što govorim?“ ili „Šta ako ne znam odakle da počnem?“.

Međutim, za prvu psihoterapijsku seansu ne morate biti posebno pripremljeni niti imati savršeno objašnjenje svojih problema. Dovoljno je da budete prisutni i date sebi priliku da budete saslušani.

Šta je cilj prve psihoterapijske seanse?

Prva psihoterapijska seansa prvenstveno služi upoznavanju. To je razgovor tokom kog i klijent i psihoterapeut procenjuju da li mogu i žele da nastave zajednički rad.

Psihoterapijski odnos je veoma važan deo procesa, te obratite pažnju na to kako se osećate tokom razgovora. Važno je da imate utisak da ste saslušani i da postoji prostor za poverenje i otvorenu komunikaciju.

Na početku seanse psihoterapeut će se predstaviti i objasniti kako izgleda način rada. Obično će vam reći koliko traju seanse, koliko često se održavaju i koja su osnovna pravila psihoterapijskog procesa. Cilj toga je da se napravi siguran i jasan okvir u kojem možete da se osećate opuštenije.

O čemu se razgovara na prvoj seansi?

Tokom prve psihoterapijske seanse psihoterapeut će postavljati pitanja kako bi bolje razumeo razlog vašeg dolaska. Razgovor uključuje teme kao što su:

  • problem ili teškoća zbog koje ste se javili,
  • kada su tegobe počele,
  • koliko dugo traju,
  • kako utiču na svakodnevni život,
  • odnosi sa drugim ljudima,
  • prethodna iskustva sa psihoterapijom ili lečenjem.

Psihoterapeut može postavljati dodatna pitanja kako bi dobio širu sliku vašeg iskustva, ali tempo razgovora prilagođava se vama. Neki ljudi vrlo lako govore o sebi, dok je drugima potrebno više vremena da se opuste.

Jedan deo prve seanse obično je posvećen razgovoru o tome šta biste želeli da promenite i postignete.

Nekada ljudi dolaze sa vrlo jasnim ciljevima, na primer žele da smanje anksioznost, prevaziđu panične napade, poboljšaju samopouzdanje ili postave zdravije granice u odnosima. Nekada cilj nije potpuno definisan i osoba samo oseća da joj je teško i da želi promenu — to je sasvim dovoljno za početak.

Psihoterapeut i klijent razgovaraju o tome da li su ciljevi realni i ostvarivi, kao i na koji način psihoterapijski proces može pomoći u njihovom ostvarivanju. Psihoterapija nije trenutno rešenje, već proces koji postepeno pomaže boljem razumevanju sebe i pravljenju održivih promena.

Takođe, tokom psihoterapijskog procesa, ciljevi se mogu dopunjavati i menjati.

Diskrecija i poverljivost u psihoterapiji

Psihoterapija podrazumeva diskreciju i siguran prostor za razgovor.

Sve što kažete na psihoterapiji ostaje između vas i psihoterapeuta, osim u retkim situacijama koje su zakonski definisane i odnose se na ozbiljno ugrožavanje bezbednosti. Psihoterapeut će vas upoznati sa pravilima poverljivosti kako biste tačno znali šta možete da očekujete.

Možete postavljati pitanja psihoterapeutu

Na prvoj psihoterapijskoj seansi, kao i na svim narednim, možete pitati sve što vas zanima, na primer:

  • kako psihoterapeut radi,
  • koliko traje psihoterapijski proces,
  • šta možete očekivati od terapije,
  • kako izgleda dalji tok rada.

Dobra psihoterapija podrazumeva otvorenu komunikaciju i prostor da izrazite svoje nedoumice i strahove i postavite pitanja.

Kako se ljudi osećaju nakon prve seanse?

Iako mnogi ljudi pre prve seanse osećaju napetost, veliki broj njih nakon razgovora oseti olakšanje. Nekad je to prvi put da ih je neko saslušao pažljivo, bez osuđivanja, prekidanja ili umanjivanja njihovih problema.

Za mnoge ljude upravo osećaj sigurnosti i prihvaćenosti otvara vrata promeni.

Ne morate biti „dovoljno spremni“ da biste započeli psihoterapiju. Dovoljno je napravite prvi korak i date sebi priliku da bolje upoznate sebe i dobijete podršku.

Autor članka: Milena Babić